|
|
| < | siječanj, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovo je mjesto isključivo moga srca, kutak moje mašte!
Mjesto gjde ću zabilježiti svaku svoju misao.
Pustit ću vile da ovom blogu daju dašak posebnosti,...
zmajeve da zagriju svaku riječ i da vam ovdje nikada
ne bude hladno jer je ovo ipak kutak mog srca,...
te jednoroge da svaku moju riječ drže istinitom....
Nije bit pronaći savršenu osobu, nego voljeti nesavršenu
osobu savršeno!
Evo mene opet k vama... ^^
Pa, danas neću ja pisati post već ću vam copy od meni tako bliske i savršene osobe a takav mi je i post....
Toliko me dirnuo i zapravo sam shvatila koliko ima istine u svemu tome
što se prijateljstva tiće =P
Prijatelji, najvrijednije blago koji jedan može posjedovat
Današnji svijet....boli me srce kad ga gledam...toliko tuge,bole,izdaja
svkodnevni ratovi koje vodimo kako bismo preživjeli dan,svaka bitka je borba za udisaj više...dolazimo u svoj dom izmučeni ali problemi ne popuštaju...palimo televizore kako bismo utišali svoje zabrinute misli ali nema pomoći one postaju glasnije..um nam se trga osjićamo slabost u svakoj kosi našeg tijela...
Što učiniti...kako zaustaviti tu buku u našim glavama?!
Napokon...uzimamo telefon...utipkavamo broj...zvoni...i odjednom na drugom kraju linije čujete taj glas - taj topli glas vašeg najboljeg prijatelja...misli prestaju,bol se povlači a u nas ulazi ta neizreciva toplina i sreća...
Pravi prijatelj uvijek je tu za tebe pa čak i kad se težina cijelog svijeta obara preko tvojih leđa...on je uvijek tu da ti pruži ruku makar bio u najtamnijemponoru svemira...Prijatelj je ono zbog čega danas ovaj svijet još funkcionira!!!
Danas je teško naći prijatelja koji nešto vrijedi i zato sam vrlo sretna kada vidim svoje najdraže sestre koje su ih pronašle i znaju njihovo značenje. Dok mi se opet slama srce kada vidim sve te vukove oko njih koji su toliko ljubomorni na njihovu sreću i povezanost da bi ih najradije žive rastrgale na komade...trude se svim silama razoriti nešto tako dragocijeno samo zato što to u njihovim životima manjka. Ali poruka tim zvijerima- nećete uspijeti jer jednom ovakvo stvoreno prijateljstvo ne razara se ovakvim spletkama one ih samo još više povezuju. A mojim 4 smaragda -Lari,Tini,Luciji I Tamy držite se uvijek skupa,ma šta god drugi rekli vi ste 4 anđela (vi ste anđeli čuvari jedna drugoj i to je predivno)
Svatko svoj put bira sam,donosi odluke za sebe ali je lakše kada uza sebe imate potporu i znate da jednostavno nikad nećete biti ostavljene same u mračnom kutu jer će vas uvijek netko pronaći i odvesti na svijeto !!
******
Divim se njenom pisanju, zbilja !
Znam da me nije dugo bilo, nisam imala o čemu pisati...no sad sam ponovo ovdje .... nekima na sreću a nekima možda i ne ^^
***
Prijateljistvo iznad svega...često čujem tu jednostavnu rečenicu....
Tako jednostavnu za izreći a tako tešku za ostvariti.
Vežem se za ljude,....to mi je u krvi,takva sam. I nikakva sila to ne može
promjeniti.
Ljudi s kojima se nađem u ovom velikom svijetu, s kojima nikad ne ponestaje tema za razgovor, s kojima je svaka sekunda dragocjena....
takvima dam ključ svog srca,....
Samo takvim puštam da uđu,.... no to me često koštalo...
možda je malo previše ljudi ušlo u prostorije mog srca i ukralo pokoju
stvar( vazu ili nešto....još ni sama nisam sigurna 
)
I svaki put sam pomislila, to je samo loša sreća, naći ću ja tu stvar i vratiti je na svoje mjesto....no to mi kod nekih ljudi nije uspjelo i ostala je ta mala praznina. Al danas sam shvatila...tu ću praznu prostoriju
popuniti drugim prijateljstvima...i od sada ću stavljati lokot na vrata
ili će možda biti i protprovalna...vidjet ću što je isplativije... =)
***
Oduvjek dajem sve od sebe da ljudi koji su blizu mene, s kojima provodim sate i sate,...da ih nikad ne povrjedim...bar ne namjerno.
No takav je život, ma makar cijele dane i noći pokušavaš pronaći lijek
za sve ljude koje si nehotice povrijedio....ili naći injekciju koja će te
učiniti imunim na takve stvari....da vam olakšam...ne postoji...
No možda je tako i bolje...jer neki ljudi tek kad nešto izgube shvate što
su imali, kakav su dragulj imali kraj sebe, no oni su ga
uporno spremali u ladicu, sakrivali ga od ostatka svijeta.
Jedna polovic će to pokušati ispraviti, ponovo naći taj kamen koji im
je polako klizio iz torbe a da oni nisu ni primjetili, dok
će ona druga polovica to ostaviti na stranu i nadati se da
će naći isti takav dragulj.
No onaj dragulj koji je ispao, pronaći će netko(nadam se vrijedan toga
da ga nosi u ruci i pokazuje svijetu).
No što me zapravo danas inpiriralo da napišem post...
jest to da sam se tek sad sjetila onih ljudi kojima je prijateljstvo kao
stara igračka...nakon nekog vremena im dosadi....
Takvi ljudi su meni nezamislivi....i koliko god im pokušavaš
dokazati koliko još možeš igra odigrati, oni samo hoće novu.
***
Danas imam 2 best frendice....i...volim ih točno onakve kakve jesu...
Sa svim njihovim manama i vrlinama....
Volim svaku sekundu koju provedem u njihovom društvu...I na tome sam im zahvalna....
***
Za mene je prijateljstvo kao još jedan životni uvijet...
bez kojeg nemogu,...nemogu zamisliti dan bez da se javim prijatelju,...
pitam ga kako je...vidim treba li mojuu pomoć??
Prijateljstvo je kao biljka, uvneut će ako ga ne zaljevaš svojom pažnjom...
zato ljudi....cijenite svako prijateljstvo koje imate...
svaki osmijeh vašeg prijatelja,
svaki pokret,
cijenite svaku minutu koju je izdvojio za vas, da vam podari pažnju...
Trk do telefona i nazovite najbolje frendove...možda baš sad trebaju vašu pomoć...
Topli pozdrav... LJUBIM!
Prošlo je nekoliko dana od mojeg 1. posta...
nije se dogodilo ništa značajno ili posebno bitno...
Pa zašto onda pišem ovaj post?
Baš iz tog razloga.... ne pišem ga radi neke novo nastale situacije ili problema!
Jer, kao što sam već i sama naglasila...ništa se značajno nije dogodilo gledajući OKVIRNO!
Ispričat ću vam jednu poprilično kratku priču:
Radi se o jednoj osobito dragoj djevojci koja je od početka tjedna bila nekako potištena...
Na licu joj se nije tako često sjajio osmijeh...samo se tu i tamo znao ukazati ispod sloja
ozbiljnosti koja je prekrivala lice. Čovjek bi pomislio: što joj se dogodilo da se preko noći tako promijenila? Koji joj se sivi oblak novonastalog problema stao na put?
Na kraju se uspostavilo da je taj problem bio jedna drska osoba koja osim svojih problema,
mora stvarati probleme i ostalima!
Oblačci su plovili nebom poput lađa kada sam razmišljala... dugo!
Nema neke osobite veze sa ovom pričom, no povezano je nekom tankom niti koju će možda samo neki uočiti... !!
Promatrajući neke blogove, pisali su o istome o čem ću i ja sada...
Ljudi katkad gledaju samo probleme... misle da se samo njima problemi događaju, da drugi ljudi nemaju problema! Tako zaokupljeni vlastitim problemima, često nemaju vremena za druge. Pokušavaju smisliti način kako si olakšati a ne primjećuju put kojim su i sami počeli komplicirati stvari! Ljudi su pre ukočena bića, boje se iskušati nešto novo kako ih to ne bi odvelo na krivi put...no ako nikad ne iskušaš nikad nećeš ni znati !
No moje osobno mišljenje jest: u svakom novonastalom problemu ima barem trunčica svijetlosti, i sve je rješivo.... ljudi se nekad toliko zapetljaju u laži i probleme da ne vide najlakši put kojim se mogu i od petljati. Najlakše im je samo odustati i promatrati kako život leti njima pred nosom! Pre ljeni su da se ustanu i bore se, stvori vlastiti imunitet protiv problema!
Gledajte to ovako,... svaki problem je šansa da ostvarite nešto novo, postignete novi uspijeh!
Ono vas tjera da idete dalje, da probudite lava u sebi !
Kao kad se prvi put val sreće u milijunima kapljica stopi sa obrazima,
Kao kad prvi put u srcu osjetiš toplinu ljubavi,
Kad prvi put u dlan nježno primiš zagrljaj,
I baš kao kad prvi put osjetiš dašak posebnosti.....
Razmišljala sam promatrajući zvijezde kako svjetlucaju obasjavajući Zemlju.
Svaka od njih činila se identičnom no znala sam da je to samo varka udaljenosti
koja se pružila između neba i zemlje. No ujedno, činile su se blizu,
ako bi gledali iz neke druge perspektive koja u stvarnosti ne postoji.
U snovima...? Pa...moglo bi se i tako reći.
No neću duljiti...otvorila sam ovaj blog kako bi zavirila u svoje srce i
Pokušati vam približno oslikati kako ono izgleda...
Ljudi za mene kažu da sam maštovita i dobra osoba... no za sebe to nikad ne bi
mogla reći. Samo znam jedno....(vezano uz ovaj blog i vas blogere)...
Da sam bila na toliko blogova do sada....(a i ja sam ih imala nekoliko)...
I toliko je njih radom i trudom pretvoreno u dijamant...a svi su počeli ni od
čega !
Samo jedne stranice na internetu sa dizajnom i prvim postom! 1. postom...
Baš od tamo od kuda ja sada počinjem.
Ovaj blog dio je mog srca zvanog mašta! Samo moj kutak, kutak mašte!
Svatko o nečemu mašta i svakome je mašta potpuno drugi pojam.
Za mene je ono mjesto gdje sam pustila bića potonula u valovima ljudskog zaborava...
bića koja su toliko nestvarna i posebna...a opet ih možemo naći u svakoj drugoj bajici...
Ona koja su spomenuta u mnogim mitovima...no zašto ne bi bila spomenuta i sada...
u sadašnjem vremenu, 21. stoljeću.
No ponovo, s druge strane ovaj blog je mjesto gdje ću zabilježiti trenutke mog života!
One prekrasne i drage sa strane moje obitelji i najboljih prijatelja te poznanika... onih
Koji mi svaki dan čine posebnim i jedinstvenim....
To je za sad to od mene....lijep pozdrav!
